Razlike između aerobne i anaerobne tjelovježbe

Mnogi rekreativci znaju da aerobna tjelovježba i anaerobna tjelovježba nisu ista vrsta tjelovježbe ili postoje značajne razlike među njima, ali ne znaju točno koje su razlike. Na primjer, znamo da je trčanje aerobna tjelovježba, a dizanje utega je anaerobna vježba. Kod prvog nam je potrebna aerobna izdržljivost dok istovremeno jačamo mišiće i trošimo energiju. U drugoj vježbi je potpuno drugačije i radimo na potpuno drugačiji način, mišići se ponašaju drugačije, energija se stvara kroz različite postupke. Kako?

Po čemu se aerobna tjelovježba razlikuje od anaerobne?

Sasvim je lako reći da su aerobne aktivnosti one koje zahtijevaju mnogo izdržljivosti i gdje je rad kardiovaskularnog sustava važan, jer se ova vrsta vježbanja ne može odvijati bez ubrzanog udisanja zraka – mišićima je kod nje potrebno puno više kisika jer ga koriste za proizvodnju energije.

Međutim, anaerobne aktivnosti ne zahtijevaju da budete u trku, ali također jačaju mišiće i povećavaju mišićnu masu bez potrebe za ubrzanim disanjem ili dodatnim kisikom. Razvija se snaga koja je zadovoljavajuća, na primjer, na „kratkim linijama”, kao što je dizanje utega. No poanta zapravo nije tako jednostavna: čak i tijekom trčanja možemo razgovarati o trčanju, koje je aerobno, tj. zahtijeva izdržljivost i obično traje duže.

Razlikujemo i trčanje koje je anaerobno, tj. trčanje poput sprintanja. Da se radi o potpuno različitim sportovima, može se zaključiti iz samog sastava sportaša: sprinteri nalikuju bodybuilderima i imaju prilično veliku mišićnu masu, dok su kod trkača na duge staze mišići manji, ali izdržljiviji.

Sprinteri
Sprinteri su mnogo jače konstitucije od trkača na duge staze.

Za aerobnu tjelovježbu potreban je kisik da bi se stvarala energija u mišićima, a anaerobna tjelovježba troši druge tvari u tijelu, pa se tijelo razvija drugačije, ovisno o vrsti vježbe koju odaberemo – dobivamo mišiće koji rastu brže ili mišiće čija se vlakna stežu i razvijaju sporije. O kojoj se vježbi radi u svakom sportu, brzo se može odrediti na način na koji ubrzava naše kretanje ili kako se mijenja rad srca. Što je brže kretanje, to više kisika dolazi do mišića.

I aerobna i anaerobna tjelovježba imaju svoje prednosti

Mnogi se profesionalni sportaši posvećuju samo jednoj vrsti vježbanja, jer bi drugi također mogao stvoriti neželjene rezultate. Dakle, bodybuilderi, na primjer, ne trče. Odabire se intenzitet vježbanja. Primjerice, sportski penjači jačaju svoje tijelo vježbama za podizanje vlastite težine, jer im je upravljanje vlastitom tjelesnom težinom od najveće važnosti, ali ne odlučuju se dizati velike utege, jer bi im to stvorilo mišiće koji bi ih činili težima i otežalo penjanje.

Dizanje vlastite težine
Penjači podižu vlastitu težinu i paze da ne dobiju previše mišićne mase.

Za rekreativne sportaše najbolje je ako se dvije vrste vježbanja kombiniraju. Aerobna tjelovježba jača kapacitet pluća i srca, poboljšava cirkulaciju i snižava krvni tlak, povećava broj krvnih stanica, ima antistresno djelovanje, smanjuje rizik od dijabetesa i jača mišiće, a izuzetno je dobra i u potrošnji masti. Međutim, u anaerobnoj aktivnosti poboljšavamo kratkoročnu snagu, eksplozivnost i reflekse, a iznad svega gradimo veće mišiće.

Oba su oblika tjelovježbe potrebna za zdravlje tijela i dobar izgled, jer moramo biti i izdržljivi i snažni. To je posebno važno kada je u pitanju oblikovanje našeg tijela – prije svega moramo se riješiti viška masnoće, što je korisno za aerobne vježbe, a zatim moramo osigurati da mišići imaju dobar volumen i da se koža rasteže, što se anaerobnom vježbom može puno bolje postići. Vježba može biti puno usmjerenija (na primjer, ruke, trbuh, stražnjica ili noge), a učinak je puno brži od pokušaja jačanja mišića, na primjer, trčanjem.

Inače, ne zaboravite na osnovno pravilo oblikovanja tijela – bez obzira kojoj vježbi se posvećujete: mišići trebaju hranjive tvari prije i poslije vježbanja.

Back to top button
Close
Close