Renata Kolombo, profesorica i bivša kandidatkinja Radničke fronte za Županijsku skupštinu PGŽ odlučila je na Facebooku držati lekcije o povijesti, moralu i fašizmu, ali je pritom napravila osnovnu stvarnu pogrešku: Marko Perković Thompson nije sudjelovao u Drugom svjetskom ratu, jer tada nije ni bio rođen.

Optuživati čovjeka da je dio ustaškog pokreta iz 1941. godine, dok istovremeno ignorirati činjenicu da je riječ o branitelju iz Domovinskog rata, pokazuje ili nevjerojatnu neupućenost ili svjesnu manipulaciju.

Thompson nije nikakav “vojnik NDH”, nego čovjek koji je bio dio generacije koja je 1991. uzela pušku kad je Hrvatska bila napadnuta. On nije ratovao četrdesetih., nego od 1991. kada je Hrvatska napadnuta između ostalog i pod simbolom te antifašističke petokrake. I upravo zahvaljujući braniteljima iz Domovinskog rata danas profesorica Kolombo može u demokratskoj državi javno pisati što god želi, bez sankcija, bez progona i bez straha, jer temelj moderne Hrvatske je Domovinski rat čiji je sudionik bio i Marko Perković Thompson.

To je razlika između demokracije i totalitarizma.

Kolombo u svom komentaru ne raspravlja, nego presuđuje. Ne argumentira, nego lijepi etikete. Njezina objava nije pokušaj dijaloga, nego politički pamflet prepun optužbi, mržnje, interpretacija i moralne superiornosti, kao da ona jedina zna “što je bilo”, a svi drugi su automatski neprijatelji.

Posebno je zanimljivo kako se Thompsonu predbacuje da “nikad ne odbacuje ustaštvo”, pa kako će čovjek odbaciti nešto što nema, a kako bi i mogao imati nešto što je postojalo u vrijeme kada nije bio ni rođen. S druge strane komunizam se pokušava prikazati gotovo romantično, kao projekt tvornica i škola, bez riječi o masovnim zločinima, Bleiburgu, Golom otoku i represiji nad neistomišljenicima.

Ako već govorimo o povijesti, onda govorimo o svemu, a ne selektivno.

Thompson može biti nečiji glazbeni ukus ili ne, ali povezivati ga s ratom u kojem nije mogao biti jer se tada nije ni rodio, pokazuje koliko je javni prostor zatrovan ideološkim optužbama.

Profesorica Kolombo možda bi trebala odgovoriti na jednostavno pitanje:

Što je zapravo u njezinoj glavi da čovjeka iz Domovinskog rata optužuje za Drugi svjetski rat?

Jer ovdje nije problem Thompsonova prošlost.

Problem je potreba dijela društva da svakog tko ne misli isto odmah proglasi fašistom.

Sve ostalo u objavi Renate Kolombo nije vrijedno spominjati osim da je danas jako lako ostati medijski poznat, dovoljno je samo iskazati mržnju prema Marku Perkoviću Thompsonu i vrijednostima koje on zastupa, proglasiti se antifašistom i eto te na naslovnicama portala, a to više govori o nemoći novinarskog zanata pojedinih medija, a najmanje o Thompsonu.

Na kraju, začuđuje činjenica kako su mediji uz objavu Renate Kolombo zatajili njezinu političku angažiranost u Radničkoj fronti već je u naslovima najavljuju kao "profesoricu iz Kostrene", vjerojatno znajući koliko je Radnička fronta "omiljena" u Hrvatskom narodu.

Po svemu sudeći, “profesoricu” je najviše pogodilo upravo to što je Thompson jasno osudio fašizam, nacizam, ali i komunizam.

Jer ako fašista nema i svi ih se javno odriču, postavlja se jednostavno pitanje: kako je onda moguće da se neki i dalje predstavljaju kao antifašisti?

Bez “fašista” nema ni “antifašista”, barem ne kao političke etikete kojom se danas često pokušava opravdati vlastita ideološka pozicija i postojanje stranke Radnička fronta.