U subotu, 5. srpnja navečer, zagrebački Hipodrom svjedočio je nečemu što će se dugo pamtiti — koncertu Marka Perkovića Thompsona koji je okupio više od pola milijuna ljudi iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva. Bio je to događaj koji nije bio samo glazbeni spektakl, nego i simbol jedne tihe, dostojanstvene pobjede čovjeka i glazbenika nad godinama osporavanja, pokušaja zabrana i neumornih napada iz raznih političkih i medijskih kutova.

Thompson, kojeg već tri desetljeća prati etiketa "kontroverznog pjevača", uporno je bio na udaru istih struktura koje u svemu hrvatskom vide "ustaštvo", često prepisujući narative iz susjedstva, gdje se nacionalni ponos i domoljublje redovito izjednačuju s ekstremizmom. Medijski napisi puni straha, upozorenja, pa čak i najava tragedija — predviđali su nasilje, mrtve, neviđene gužve, pritisak na policiju i kaos bez presedana.

A dogodilo se upravo suprotno.

Koncert je protekao mirno, dostojanstveno i emotivno. Obitelji s djecom, branitelji, mladi ljudi, stariji, Hrvati iz dijaspore — svi su pjevali u glas s Thompsonom, slaveći ono što povezuje, a ne ono što razdvaja. Nije bilo incidenata, nije bilo nasilja, nije bilo nikakvih problema koji su danima prije koncerta najavljivani s naslovnica.

I upravo u tome leži prava pobjeda.

Pobijedio je Thompson, ali ne samo brojkama. Pobijedio je kulturom, porukom i zajedništvom. Pokazao je da ljubav prema domovini ne mora i ne smije biti kriminalizirana. Pokazao je da hrvatski narod itekako zna razlikovati provokaciju od ponosa. I pokazao je, možda najvažnije, da unatoč silnim pokušajima diskreditacije, glas naroda ne može se utišati.

Mediji koji desetljećima koriste iste metode i iste argumente, danas ostaju bez odgovora. Jer kako reći da je nešto opasno, kad pola milijuna ljudi to doživljava kao najmirnije i najljepše slavlje u godini? Kako nastaviti širiti strah kad se on raspadne pred snagom pjesme i pozitivne energije stotinama tisuća ljudi?

Einstein je jednom rekao da je definicija ludosti pokušavati iznova istu stvar očekujući drukčiji rezultat. I to je danas više nego očito. Tri desetljeća napada na Thompsona nisu polučila rezultat koji su protivnici očekivali. Naprotiv — samo su dodatno učvrstila njegovu poziciju.

Zagrebački Hipodrom nije bio samo pozornica. Bio je to simbol otpora protiv medijskog inženjeringa, političkog etiketiranja i kulturnog jednoumlja. Thompson je još jednom dokazao da je više od glazbenika — on je glas naroda koji ne zaboravlja tko je, što je i gdje pripada.

I zato, ovaj koncert nije samo još jedan datum u kalendaru. Ovo je dan kada su ljubav, vjera i domoljublje ponovno pobijedili. I kada su svi pokušaji da se hrvatsko srce ugasi - još jednom ostali bez daha.

Jer istina ne treba dozvolu da bi bila rečena.