Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i misom zadušnicom, u selu Bikoši kod Travnika jučer je obilježena 32. godišnjica jednog od najtežih zločina nad Hrvatima u srednjoj Bosni tijekom rata u BiH. Na jučerašnji dan 1993. godine, pripadnici Armije RBiH, potpomognuti mudžahedinima, pogubili su 24 hrvatska civila i pripadnika HVO-a, dok je u istom napadu poginulo još 19 hrvatskih branitelja.

Obilježavanje je održano kod spomen-obilježja u selu, gdje su se okupili mještani, članovi obitelji stradalih i bivši suborci kako bi još jednom odali počast žrtvama i prisjetili se zločina koji, prema svjedočenjima, predstavlja dio šireg plana etničkog čišćenja Hrvata s travničkog područja.

"Ne mogu, mene duša boli... To su bila nevina djeca", kroz suze je kazala Ljube Tavić, majka pogubljenog Stipe. "Čuli ste svećenika... ne mogu... Vama hvala, puno hvala", dodala je.

Slično svjedočanstvo podijelila je i Ljube Volić, čiji je suprug Ivo strijeljan: "Njih su pobili i mudžahedini i muslimani. Moj muž je imao 39 godina, petero djece je ostalo bez oca. Nas su otjerali u logor. Najmlađe dijete imalo je 17 mjeseci, a najstarije 15 godina."

Volić kaže da je 17 dana s djecom provela u zarobljeništvu, a da joj ni nakon toliko godina nije lako: "Teško, jako teško. Evo, svi smo razasuti po svijetu. Moja kuća je tu prva, ali u njoj ne mogu živjeti – dok smo bili u logoru, u njoj su boravili mudžahedini."

Napad na Bikoše bio je dio šireg ofenzivnog djelovanja Armije RBiH na području travničke općine, koje je zahvatilo osam od devet župa. Nakon 8. lipnja 1993., uslijedila su masovna pogubljenja zarobljenih pripadnika HVO-a, progon gotovo 20.000 Hrvata, uništavanje brojnih sela, te ubojstvo više od 120 civila. Ukupni broj hrvatskih žrtava u travničkom kraju premašuje 450.

"Masovna ubojstva, poput onog u selu Miletići u župi Brajkovići krajem travnja, dogodila su se bez ikakvog povoda. Netko je očito planirao etničko čišćenje", izjavio je Ilija Nakić, ratni zapovjednik HVO-a Travnik. Dodao je kako su međunarodne mirovne inicijative poput Vance-Owenova plana često samo potaknule nove eskalacije i zločine.

Obitelji žrtava i dalje traže pravdu, ogorčeni zbog činjenice da nitko nije odgovarao za ovaj zločin. Političko i vojno vodstvo tadašnje bošnjačke strane godinama je odbijalo priznati zapovjednu odgovornost za postupke mudžahedina. “Rasim Delić je pred Haškim sudom oslobođen za zločin u Bikošima jer su mu ‘povjerovali’ da su mudžahedini pali s Marsa i činili nadnaravno grozne zločine”, poručuju obitelji.

Iako je prošlo više od tri desetljeća, bol, nepravda i sjećanja na izgubljene živote i dalje su živi u Bikošima – mjestu koje je postalo simbol patnje, ali i otpora zaboravu